Škola je uključena u međunarodni eTwinning projekt “Od učionice do zvijezda”, u sklopu kojeg učenici intervjuiraju bivše učenike naše škole. Projekt povezuje generacije učenika iste škole kroz susrete današnjih generacija s bivšim učenicima koji su ostvarili karijere kao znanstvenici, poduzetnici, sportaši, glazbenici, majstori svog zanata itd. kako bi kroz susrete uživo ili online uvidjeli da put za ostvarenje snova leži na upornosti, velikom zalaganju i razvijanju talenata.
Za prvu seriju intervjua, potražili smo naše bivše učenike, gdje drugdje, nego na FESB-u te pronašli dekana prof. dr. sc. Branimira Lelu, zatim prof. dr. sc. Sandra Nižetić i prof. dr. sc. Damira Sedlara, koji su nam se rado odazvali.
Prvi intervju održali smo s prof. dr. sc. Damirom Sedlarom, predstojnikom Zavoda za strojarstvo i brodogradnju na FESB-u, koji je s nama podijelio svoja sjećanja na srednjoškolsko obrazovanje. U nastavku pročitajte što nam je sve zanimljivo ispričao.
Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje zaposleni ste kao predstojnik Zavoda za strojarstvo i brodogradnju. Što to točno znači?
Organizacijska podjela na FESB-u je takva da je strojarstvo podijeljeno na dva dijela, jedan dio čini Zavod za strojarstvo i brodogradnju, a drugi dio Zavod za proizvodno strojarstvo. Moj Zavod za strojarstvo i brodogradnju ima oko 40 djelatnika i ja sam njima nadređen, što znači da mi je posao truditi se da cijeli Zavod funkcionira kako treba funkcionirati. Ako što zapne, djelatnici se javljaju meni i onda ja to rješavam i/ili ih upućujem dalje upravi fakulteta. Iznad mene je dekan. Osim toga radim kao redovan profesor na svim studijima osim na Elektrotehnici. Nastava mi ne uzme previše vremena koliko znanstveni rad i birokracija. Dnevno radim oko 8 sati, sve je stvar dobre organizacije.
Imate li hobi?
Imam, cijeli život igram mali nogomet. U vrijeme kad sam intenzivno igrao, bile su tri splitske lige i mi smo prošli kroz sve tri. U međuvremenu se više ne natječemo već igramo za svoj užitak. U posljednje vrijeme često se bavim i boćanjem, to valjda dođe s godinama. (smijeh)
Koja su vam sjećanja iz srednje škole ostala u pamćenju? Jeste li voljeli ići u školu?
Volio sam ići u srednju školu, imao sam dobre prijatelje i nastava je bila zanimljiva. Također sam imao i dobre ocjene pa nisam imao problema. Školu sam pohađao za vrijeme trajanja Domovinskog rata, što nam je dodatno otežalo obrazovanje. Završio sam u generaciji 1994./1995. A u sjećanju uvijek ostanu stvari koje nisu za pričati, neke ludorije. (smijeh)
Evo jedna anegdota, znači bio je to prvi razred, sat Povijesti, predavala nam je jedna starija nastavnica pred mirovinu koja je htjela biti otvorena prema nama pa nam je rekla „vi možete kod mene slobodno jedan put izostati, nitko vam neće dati neopravdani“. Sljedeći put joj nitko nije došao na nastavu. To ju je naljutilo, išla je kod našeg razrednika reći mu kako smo mi neodgovorni i neozbiljni. (smijeh)
Bilo je još situacija, npr. vaš ravnatelj Marin Tvrdić nam je predavao Tehničke materijale u prvom razredu. Nakon što je donio rezultate prvog ispita, od nas 20 učenika, 18 nije položilo ispit. Podijelio je jedinice samo tako, a nama je to bio šok nakon osnovne škole. Ali kasnije je bilo dobro, kasnije smo se uhodali pa je bilo i petica. (smijeh)
Nastavnici su u moje doba, generalno bili drugačiji i neke stvari su se mogle raditi, evo npr. u drugom razredu, sredinom nastavne godine, imali smo sat Tehničke mehanike kod pokojnog prof. Radanovića i jedan učenik iz razreda je pitao nastavnika može li izostati sa sata. On ga je pitao zašto, a učenik je rekao da se mora ići tuči zbog nekog broda u Lučici koji su mu htjeli zapaliti neki ljudi. I nastavnik je rekao da ide jer treba braniti svoje. (smijeh) Eto, takve stvari ostanu u glavi. (smijeh)
Koji vam je bio najzanimljiviji predmet u srednjoj školi?
Najdraži predmet mi je bila Termodinamika, a predavao nam ga je razrednik Turić koji je prenosio svoje znanje na zanimljiv način. Išla mi je odlično pa bi mi nastavnik znao dati posebnu grupu na ispitu da bi me motivirao na napredak i razmišljanje, ali i da drugi ne prepisuju od mene. (smijeh) Općenito sam bio najbolji u razredu, ali nisam prolazio s 5.0, prosjek mi je bio oko 4.0. Međutim, u smjeru Opće strojarstvo su učenici u startu bili bolji; da sam bio u tom razredu, sigurno ne bih bio najbolji.
Koja vam je bila tema Završnog rada?
Tema Završnog rada mi je bila proračun grijanja stana u kojem živim, radijatori, pumpe i to, ali ne sjećam se naslova.
Koji su najveći uspjesi koje ste postigli nakon srednje škole?
Najveći uspjeh mi je to što sam redoviti profesor, to ipak iziskuje određeno zalaganje, zahtjeva trud i vrijeme. Od nas sedam koji smo se zaposlili u isto vrijeme, samo nas je troje još uvijek na FESB-u.
Jeste li se oduvijek htjeli baviti strojarstvom?
Nisam, Tehničku školu sam upisao slučajno. Prvotno sam se mislio upisati u automehaničare. Kad sam dolazio u školu na upise, putem sam sreo dvojicu prijatelja koji su mi rekli da će upisati Tehničku školi. Zbog njih sam se predomislio i odnio dokumente u Tehničku školu. Međutim i automehaničar se bavi strojarstvom, tako da sam se u jednu ruku i htio baviti strojarstvom, ali glavni motiv za odabir škole su mi ipak bili prijatelji. (smijeh)
Možete li usporediti današnje i prijašnje generacije učenika? Smanjuje li se količina znanja, koju učenici imaju kada dođu na FESB, u odnosu na prijašnje generacije?
Ne bih rekao, količina znanja se nije promijenila, ali se promijenila vrsta znanja, ajmo tako reći. Prije su se učile jedne stvari, sad se uče druge stvari i to na drugačiji način. Dosta se toga informatiziralo. Učenici imaju neka nova znanja, koja možda mi nismo imali kad smo završili srednju školu. Ali ne bih rekao da su znanja manja, već su drugačije raspoređena. Nisam primijetio da se današnji studenti značajno razlikuju od onih studenata prijašnjih godina.
Je li se škola promijenila u odgojnom smislu u odnosu na doba kad ste vi išli u srednju školu?
Mislim da se u velikoj mjeri promijenila. Danas se ne mogu i ne smiju događati neke stvari koje su se događale ranije, npr. da vas profesor pusti da se odete tuči. (smijeh)
Nastavnici su većinom biti strogi, ali nisu baš uvijek bili pravedni. Znali su dati jedinicu bez razloga i nismo mogli ništa. Sada toga nema, ni u srednjoj ni na fakultetu. Npr. jednom je jedan učenik pozdravio nastavnika kad je ulazio u školu s „Dobar dan“ i sutradan je nastavnik tog učenika prozvao na satu s „ajde ti koji voliš pozdravljati“. Nastavnik mu je postavio par ciljanih pitanja koja on nije znao i dao mu jedinicu. Prozvao ga je jer tada nije bilo uobičajeno pozdraviti strogog nastavnika, on je to protumačio kao da se učenik pravi važan pred drugima i provocira ga. Takvih stvari danas više nema. Odnos nastavnika i učenika je puno bolji. Mi smo nastavnike gledali s prevelikim strahom i strahopoštovanjem. Danas nastavnici imaju daleko bolji odnos s učenicima i mogu međusobno otvorenije razgovarati.
U našoj školi nema praktične nastave ni stručne prakse, što mislite o tome?
Nemate ni stručnu praksu na četvrtoj godini?
Samo Mehatroničari imaju Radioničke vježbe unutar škole.
Mi smo imali praktičnu nastavu i praksu, ali kvaliteta te prakse, ovisila je o mjestu na kojem ste obavljali praksu. Mogli smo sami pronaći mjesto za praksu ili bi nam škola dodijelila neko mjesto. Ja sam išao u Jugoplastiku, u njihovu kotlovncu, ali ne mogu reći da smo puno naučili. Uglavnom bi nas slali po kavu ili nešto kupiti. (smijeh) Osim u Jugoplastici, bili smo na praksi u KBC-u Firule, isto u kotlovnici, ali tamo je bilo bolje. Majstori u KBC-u Firule su imali više strpljenja i interesa da nas nešto nauče i prenesu svoje znanje na nas.
Koliko srednjoškolsko obrazovanje utječe na naš život nakon srednje škole; koliko nam je teže napredovati bez fakulteta?
Srednja škola je bitna i bitno je da učite i prikupljate znanje, ali gdje ćete danas sutra završiti to ne možete znati. Učenicima koji su dolazili iz Tehničke škole je bilo lakše položiti strukovne predmete, nego gimnazijalcima kojima je bolje išla Matematika. Bez obzira koju srednju školu završili, na kraju je najbitnije koliko ste vi truda uložili u rad na sebi. Reći ću vam jedan savjet, koji je jedna nastavnica rekla učeniku koji je pao razred: “Ako će ti ovo biti najteže što će ti se dogoditi u životu, blago tebi, odmah ću se s tobom mijenjati“. Znači, ako i posrnete, ne smijete sebi dozvolit da tu stanete, hrabro se ustanite i nastavite uzdignute glave.
Nakon kojeg studija na FESB-u imamo najveće mogućnosti za zaposlenje?
Računalstvo je najpopularnije, ali je dosta uže područje od strojarstva koje je primjenjivo u svim granama. Da bi motivirao učenike da upišu Strojarstvo, jedan je nastavnik u razredu izvadio novčanicu od 1000 kn i nudio je onome tko bi odgovorio na pitanje „Gdje sve strojar nije imao prste?“. Nije nikad nikome dao tih 1000 kn. (smijeh)
Za kraj intervjua, imate li neki savjet za budućnost i općenito uspjeh u životu?
Trebate se truditi, ulagati rad i vrijeme u svoje znanje i sposobnosti, kako bi postigli svoje ciljeve jer ništa ne pada s neba. Također je potrebno imati i malo sreće da se možete baviti s onim što vas zanima i što volite.
Intervjuirali i uredili: Luka Jokić i Vito Melhior Kunac, 3.D razred
Sudjelovali: učenici trećih i četvrtih razreda
Koordinirali: nastavnici Katarina Kokan, Vicko Marušić i Nikolina Dolfić Tomić
Datum: 06.3.2024.
