Imali smo čast, u sklopu eTwinning projekta „Od učionice do zvijezda“ intervjuirati i bivšeg učenika naše škole, prof. dr. sc. Branimira Lelu, dekana FESB-a, koji tu odgovornu funkciju obnaša od listopada 2023. Što nam je sve ispričao o svom poslu, o Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje te o svom školovanju u našoj školi, pročitajte u intervjuu koji vam donosimo u nastavku.

Što radi dekan na fakultetu?

Biti dekan je jedna vrlo kompleksna, ujedno i najodgovornija funkcija na fakultetu. Dekan na FESB-u je poput menadžera, upravlja s 250 zaposlenika i 2300 studenata. Funkcija uključuje nastavni proces i zanstvenu komponentu jer profesori na fakultetu jedan dio rade u nastavi, a drugi dio se bave znanstvenim radom. Što se tiče nastavnog procesa, mi na FESB-u imamo pet glavnih studijskih programa, Elektrotehnika i informacijska tehnologija, Računarstvo, Brodogradnja, Strojarstvo i Industrijsko inženjerstvo, koji su raspoređeni na tri razine – prijediplomska, diplomska i postdiplomska razina studijskih programa. Studentima držim predavanja na Strojarstvu, Brodogradnji i Industrijskom inženjerstvu. Izazovi na poslu su svakodnevni, u svim segmentima i teško je opisati što sve dekan radi na dnevnoj bazi jer rješava sve što treba, od toga da je upravo pukla mreža na prozoru do projekata vrijednih više milijuna eura. Posao je dosta kompleksan i uglavnom nemate vremena za ništa. (smijeh)

Kako se postaje dekan?

U svakoj visokoškolskoj instituciji postoje dva upravljačka tijela – dekan i upravno vijeće. Kada se raspišu izbori za dekana, na javni poziv se mogu javiti kandidati koji su izvanredni profesori ili redoviti profesori, odnosno profesori u trajnom izboru. Fakultetskom vijeću, koje trenutno broji 70 članova, kandidati predstavljaju svoje programe, odnosno plan rada za naredne tri godine. Onaj kandidat koji dobije natpolovičnu većinu glasova od ukupnog broja članova, postaje dekan. Članove vijeća čine predstojnici svih zavoda na fakultetu, izvanredni profesori, redovni profesori i oni u trajnom zvanju, dio nenastavnog osoblja i 10 % studenata od ukupnog broja studenata. Mandat dekana traje 3 godine. Dekan nakon izbora bira svoje prodekane, kao kad premijer bira svoje ministre. (smijeh) Mi na FESB-u imamo četiri prodekana.

Što ste radili prije nego ste postali dekan?

Bio sam prodekan za nastavu od 2015. do 2020. To je možda najteža funkcija jer zahtijeva najviše interakcije sa studentima i nastavnicima. Kao prodekan morate voditi računa o svim aspektima nastavnog procesa. Godine 2020. sam postao prodekan za znanost, tu sam dužnost obnašao dvije godine, sve dok se, nažalost, tadašnji dekan prof.dr.sc. Srđan Podrug nije razbolio i umro. Tada sam najprije imenovan vršiteljem dužnosti dekana, a potom sam izabran za dekana. Mandat mi je započeo u listopadu 2023. godine, što znači da sam na početku mandata i da imam još mnogo posla pred sobom.

Jeste li oduvijek htjeli postati dekan ili je to odluka koju ste donijeli spletom životnih okolnosti?

Biti prodekan ili dekan nije primamljiva pozicija i malo tko će se odlučiti kandidirati na te pozicije. Na natječaj za dekana će se javiti dva, maksimalno tri kandidata. Odgovornost je ogromna, plaća nije velika, a posao ne ostavlja previše vremena za obitelj i druge interese. Ali to je ujedno i velika čast. Nisam oduvijek htio biti dekan, tu sam odluku donio spletom životnih okolnosti. Našao sam se u poziciji da se javim na natječaj i na kraju budem izabran za dekana. Upravljačke pozicije ti omogućuju da uvedeš promjene i možda neke stvari popraviš na bolje. Razmišljao sam, ako ne probam, cijeli život ću se gristi. I eto, zbog toga sam se odlučio. Kažem, krvav je to posao i nemate vremena baviti se onim čim se mora baviti jedan profesor. Inače prodekan i dekan imaju smanjenu satnicu i u nastavi i u znanosti jer se jednostavno ne stignu sa svim tim baviti.

Kako ste, kao profesor, odlučili krenuti u smjeru da budete prodekan?

Nije to bilo ništa smišljeno ni planski, tadašnji dekan, prof.dr.sc. Sven Gotovac, me pitao bi li bio prodekan za nastavu. Ja sam se dvoumio, znao sam koliko je taj posao zahtjevan, kakva je to funkcija i koliko tu ima izazova, ali sam ipak odlučio probati. Zato što je to izazov, ako ne probate ne znate kako je. Moram priznati da, kad pogledam unatrag u svoj životni put, sreća igra veliku ulogu u svemu. Imate smjernice kuda trebate i želite ići, ali nekad sve ovisi o jednoj odluci koja će vas odvesti u jednom ili drugom smjeru. Tu odluku nekad donesete u djeliću sekunde, a obilježi vam cijeli žvot.

Odluka da upišete Tehničku školu je bila jedna od vaših većih životnih odluka. Strojarstvo Vas je već tada privlačilo?

Strojarstvo me je oduvijek privlačilo, ali kad sam trebao donijeti odluku vezano za upis u srednju školu, prvi izbor mi je bilo zanimanje vojni pilot. Išao sam na testiranje u Zagreb; testiranja su bila vrlo intenzivna, baš kao i danas. Na žalost, vid mi je na lijevo oko bio malo slabiji i nisam prošao testiranje. Da sam prošao, život bi mi krenuo u nekom drugom smjeru. Zato govorim da je možda sreća ta koja vas usmjerava u određenim trenutcima. Nakon toga sam se odlučio za strojarstvo, odnosno za upis u Tehničku školu. Tada se škola zvala Tehnički školski centar „Mirko Dumanić“, ako se ne varam, i bile su sve ove okolne škole zajedno. I evo, na kraju, mislim da nisam pogriješio. (smijeh)

Kako vam  je bilo u Tehničkoj školi?

Volio sam ići u školu, bila je dobro organizirana i nismo imali previše prostora za zafrkanciju, osim kad je igrao Hajduk. (smijeh) Nastavnici su bili staroga kova, neki su bili „strah i trepet“ nismo ih mogli ni pogledati, čak je i nastavnik iz Tjelesnog bio strog. Morali smo zimi dolaziti na Tjelesni u crnim hlačicama i bijeloj majici pa tako obučeni trčati u krug oko škola u kvartu. Najgore nam je bilo kad bi takvi, nerazvijeni, morali trčati pokraj curica iz Gimnazije. (smijeh)

Razrednik nam je bio nastavnik Kuzmanić, a osim njega predavali su nam nastavnici Meter, Blagajić, Turić, nastavnica Ivanišević i vaš ravnatelj Tvrdić, naravno.  Sve strogi, ali pravedni nastavnici. (smijeh) Vi ste premladi da ih znate,  neki su nažalost umrli, a većina ih je u mirovini.

Koji ste fakultet završili?

Završio sam Strojarstvo na FESB-u. Tada je organizacija na fakultetu bila malo drugačija nego danas. Studij je trajao četiri godine i zvao se dodiplomski studij, a nakon toga ste mogli upisati magisterij pa doktorat. Nakon 2005. godine, kada je uvedena Bolonjska deklaracija, svi su se studiji u Republici Hrvatskoj morali reorganizirati. Sada prijediplomski studij traje tri godine, diplomski dvije godine i doktorat još tri godine.

Za koji studij trenutno ima najviše interesa na FESB-u?

Najviše ima interesa za Računalstvo. Godišnje primamo 130 maturanata i kvote se popune već u srpnju, na prvom upisnom roku. Na Strojarstvu je kvota 100, a mi upišemo do 80 studenata, a mjesta ostane i na drugom upisnom roku. Najlošije stoji Brodogradnja, što nije čudno s obzirom na percepciju javnosti vezanu uz brodogradilišta, iako je ta percepcija potpuno pogrešna. Nama gotovo svakodnevno pristižu pozivi za radnom snagom i to iz malih brodogradilišta, kojih u ovom našem bazenu ima poprilično mnogo. Kada pitate poslodavce što trebaju znati ljudi koje bi zaposlili, kažu da je dovoljno da šetaju na dvije noge. (smijeh)

Kriteriji su se toliko spustili jer nema ljudi koji bi radili. Na našim brodogradilištima, ono što bi trebali raditi brodograditelji, rade uglavnom strojari jer brodograditelja nema. Prošle godine je Brodogradnju upisalo svega 10 studenata, ali i to malo studenata koji se upišu, budu toliko nezainteresirani za studij da ih gotovo pola odustane već na prvoj godini.

U kolikoj mjeri su studenti zadovoljni studiranjem na FESB-u?

Smatram da su studenti poprilično zadovoljni. FESB je sastavnica Sveučilišta u Splitu, koje ima  oko 17500 studenata, a od tog broja FESB i Ekonomski fakultet imaju najviše studenata, oko 2300. FESB je uvijek bio predvodnica u novim tehnologijama. Prvo računalo koje je došlo u Split je došlo upravo na FESB. Možemo se pohvaliti i da smo najorganiziraniji fakultet na Sveučilištu. Sve se kod nas zna godinu dana unaprijed, svi termini predavanja, kolokvija i ispita pa se studenti mogu na vrijeme pripremiti i organizirati. Mi smo prvi uveli da, kad se pišu kolokviji, dva tjedna nema nastave. To nije tako na ostalim fakultetima, a kod nas je tako već 12 godina. U radu sa studentima se trudimo uvesti što više projektno orjentirane nastave. Također se studenti mogu uključiti u rad više udruga koje djeluju na fakultetu.

Na FESBU- je nadaleko poznat FESB Racing Team. Koje sve udruge djeluju na FESB-u?

Tako je, Udruga primijenjenog strojarstva (UPS) je možda najpoznatija sa svojim Racing teamom.  Studenti izrađuju formule i motore s kojima idu svake godine na dva velika natjecanja. Natječu se se sa svjetskim velesilama u tim industrijama, kao što je Njemačka, Španjolska ili Francuska. Oni kroz improvizaciju sa skromnim budžetima koje imaju, ostvaruju iznimne rezultate. Od sedamdesetak ekipa, budu među prvih deset, što je fantastično s obzirom da mi u Hrvatskoj nemamo razvijenu autoindustriju. U toj Udruzi zajedno djeluju studenti sa svih studija na FESB-u. Sad trenutno rade na izgradnji električne formule i električnog motora.

Imamo i Udrugu mladih programera (DUMP), osnovani su 2010. godine i dobili su čak dvije rektorove nagrade. Najpoznatiji su njihovi „DUMP days“ na koje dođe oko 3500 polaznika i posjetitelja. FESB im pomaže tako da im omogućuje prostore za rad, a nastojimo ih podržati i financijski. Također treba spomenuti i Aerotehničku udrugu Split koja se bavi flow designom, odnosno izradom dronova. Na natjecanju u Americi, na koje dolaze svjetske velesile u avijaciji, Amerikanci, Izraelci, Njemci i Francuzi, oni su postigli nevjerojatan rezultat, osvojili su peto mjesto. Naši studenti uz mala ulaganja postižu iznimne rezultate, a  nismo ni svjesni koliko zapravo vrijede.

Je li bolonjski proces olakšao studiranje?

Kako se danas studira i kako se ranije studiralo, to se ne može usporediti. Današnji studenti imaju dostupnu literaturu na našim mrežnim stranicama, na portalu za e-učenje. Tako nešto je u vrijeme mog studiranje bilo nezamislivo. Tada ste morali redovito dolaziti na predavanja i zapisivati sve što su profesori govorili jer ako nebiste zapisali, niste imali odakle učiti. Ali usprkos tome što im je sad sve lako dostupno, studenti su površniji, ne idu u širinu i dubinu kada uče. To su te današnje generacije Instagrama i Tik-toka. Sve što traje duže od 20 sekundi oni ne mogu upratiti. (smijeh) Profesori se tome, nažalost, trebaju prilagoditi. Mi se trudimo da im kroz projekte usadimo praktične vještine te da što više pišemo na ploči. Pokazalo se u praksi da slajdovi nisu dobri za prenošenje znanja jer većina studenata spava za vrijeme prezentacije. Pogotovo ako je predavanje u 8.00 ujutro i prostorija je zamračena. (smijeh)

Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u radu?

Mi na fakultetu imamo jedan veliki problem, a to je natalitet. Pokušavamo na sve moguće načine, povećati broj studenata. Iz godine u godinu je sve manji broj maturanata jer se sve manje i manje djece rađa. Već od 2016. godine se pokazalo da krivulje idu prema dolje, a predviđa se da će do 2028. godine doći do kulminacije. Doći će do tolike depopulacije da neke škole neće moći opstati, a ako nema maturanata, nema ni studenata na fakultetima. Mi na FESB-u se zato okrećemo studijima na engleskom jeziku i suradnji s drugim tržištima, Indijom, Kinom, Pakistanom…

Još jedan problem je što studenti koji završe naše studije, idu raditi van Hrvatske, rijetki ostaju ovdje. Europska unija je omogućila studentima, kroz program Erasmus+, plaćeno školovanje i praksu u drugim državama, a svo znanje koje steknu i ispiti koje polože im se priznaju po povratku. Mnogi tamo iskuse kako je raditi u ozbiljnim i velikim firmama zapada. To iskustvo je neprocjenjivo, ali mi tim državama ne možemo konkurirati pa nam inženjeri odlaze iz zemlje. Svake godine Njemačkoj fali 100 000 inženjera da bi uopće održali svoj razvoj od 2-3%, a naši inženjeri su sposobni i kod njih jako cijenjeni. Problemi su tu, nisu bezazleni, međutim nitko ne zna što nam donosi budućnost. Pogotovo u ovoj našoj državi koja praktički svake godine mijenja pravne propise koji utječu na svih nas. Ne možete imati sigurnost razraditi strategiju za idućih pet godina. Nema takve strategije.

Kako FESB stoji s projektima?

Projekti su naš temeljni posao uz nastavu. Trenutno se na FESB-u izvodi 40 projekata vrijednih 50 milijuna eura. Mi smo dosta samozatajni, a trebali bi izaći u javnost i reći što sve radimo jer ne radimo radi sebe, nego radi zajednice i društva. Sad smo u procesu da osnujemo jednu spin off tvrtku, prvi put u povijesti fakulteta, a ideja je proizašla iz jednog doktorskog rada. Radi se o projektu nadzora požara. Već smo implementirali taj cijeli sustav preko odašiljača i veza, na pedesetak lokacija u RH. Na temelju toga će se izroditi jedna tvrtka koja će prodavati te sustave, tj. softver i hardver. Kupci će biti Grci, Španjolci, Francuzi…

Kolika je razlika između maturanata iz gimnazije i maturanata iz tehničkih škola koji upišu FESB? Kojima ide lakše na fakultetu?

Gimnazijalci čine oko 60 posto upisanih studenata na FESB-u, većinom dolaze iz splitskih gimnazija. Oni su uglavnom na početku bolji u Matematici, a učenici iz tehničkih škola su bolji u stručnim predmetima. Gimnazijalcima su ti predmeti skroz nešto novo i nepoznato pa vi iz tehničkih škola, za razliku od njih, to prolazite bez većih problema. Na fakultetu se polažu tri Matematike, dvije na prvoj godini i jedna na drugoj. Najteža je ta prva godina na kojoj su Matematike i zbog kojih studenti odustaju, ali Matematike se mora položiti jer bez njih ništa kasnije nećete moći razumjeti. Trebate sjesti i naučiti, nema druge.

A koji studenti u većem postotku završe studij, oni koji su došli iz gimnazija ili iz tehničkih škola?

Nema pravila, otpadne pola studenata na svim studijskim programima. To je tako već trideset godina i nikakve veze nema koju su srednju školu završili. Učenici koji se natječu na natjecanjima na županijskoj i državnoj razini i pritom osvoje jedno od prva tri mjesta iz Matematike, Fizike i Informatike, imaju pravo izravnog upisa na FESB. U tom slučaju samo moraju položiti Državnu maturu s minimumom. Meni je bilo fascinantno, kad sam bio prodekan za nastavu, da od tih 20 maturanata koji su ostvarili pravo izravnog upisa na fakultet, 60 posto je odustalo od studija već na prvoj godini i to upravo radi tih predmeta iz kojih su ostvarili najbolje rezultate na županijskoj i državnoj razini.

Koji je minimalni broj bodova koji je potreban za upis na FESB, za npr. Računalstvo?

Za Računalstvo je prošle godine, ako se ne varam bilo potrebno, 640 bodova od maksimalnih 1000. To je bio minimum zato što je dvoje maturanata odustalo u 7. mjesecu, a oni su imali oko 750 bodova. U rujnu su se ta dva mjesta popunila s 640 bodova, zato je bio tako nizak prag. A na Brodogradnju možete s minimalnim brojem bodova jer se ne popune kvote. Isto je i u Zagrebu, ni tamo nije ništa drugačije. Strojarstvo je na 580 bodova i ne popunimo kvotu; rekao sam ranije od 100 upišemo do 80 studenata.

Surađujete li s Rimcem?

Imamo potpisan sporazum o suradnji s tvrtkom Rimac automobili i naši profesori surađuju s njima na raznim projektima. Svake godine tvrtka primi desetak naših studenata na stručnu praksu. Ne znam kakva je vaša predodžba o tvrtki Rimac, ali oni su vam više fokusirani na projektno orijentirane zadatke unutar autoindustrije. Kad u novinama čitate o Neveri, to je njima PR, oni godišnje uspiju proizvesti samo par komada. Tvrtka pokušava doći do serijske proizvodnje, ali nije to baš tako jednostavno. Nužne su milijarde ulaganja.

Imate li problem s umjetnom inteligencijom na fakultetu, prepisuju li studenti?

Umjetna inteligencija se često krivo percipira, često se asocira s Chat GPT-om, iako taj softver zapravo ne posjeduje stvarnu inteligenciju. Tehnologija umjetne inteligencije postoji već 40 godina, što nije ništa novo. Glavna prednost računala je u velikoj količini podataka koju posjeduje, a koji se sada pomoću internetskih alata i tehnika strojnog učenja mogu koristiti. Za obradu tih podataka računalu je potrebna ogromna količina procesorske snage, što predstavlja njegovu stvarnu snagu. Ali  ne može se uspoređivati s čovjekom. Čovjek je  još uvijek jedan nivo iznad. Možda će jednog dana  u budućnosti doći do nivoa da može razmišljati kao čovjek, ali trenutno s ovakvim algoritmima ne može.

Na fakultetu nemamo problem s umjetnom inteligencijom jer kad studentima damo programski ili projektni zadatak, Chat GPT ga ne može riješiti. On vam može napisati esej za npr. kolegij na Pravu, ali ne može riješiti složene matematičke zadatke.

Na našim fakultetima svi studenti žele nešto prepisati, profesorima ne bi bilo dovoljno ni deset asistenata da ih spriječi. (smijeh) Na stranim sveučilištima i fakultetima toga nema. Petsto studenata i nitko ne prepisuje, a to je zato što će vas, ukoliko pokušate prepisati, odmah netko od kolega prijaviti. Žele vas eliminirati jer ste mu kasnije konkurencija na tržištu rada. Mi na FESB-u nemamo problema s prepisivanjem. Svake godine se maksimalno desetak studenata uhvati da prepisuju i onda idu na stegovno povjerenstvo. Javno im se objave imena, npr.  Ante Antić je prepisivao na kolegiju Matematika 1 u terminu tom i tom. To se briše  kad završite studij.  Međutim, imali smo jedan slučaj da nas je kontaktirao bivši student jer mu Google tražilica, svaki put kad se upiše njegovo ime i prezime, prvo izbacuje da je prepisivao na fakultetu. Morali smo pisati Googleu da to makne iz svojih baza podataka. (smijeh)

Imate li neki savjet za nas? Je li nam bolje da idemo na fakultet ili da se zaposlimo nakon srednje škole?

Na studiju vam je ključna upornost i rad, ako ste spremni malo više raditi, studij nije težak. Postoji fama da je FESB težak, ali nije ništa lakši ili teži od Ekonomije ili Prava. Nekome tko nije sklon učenju napamet, njemu će možda teže biti na Pravu nego na FESB-u. Nema laganog studija, svugdje treba učiti. Koliko  uložite, toliko će vam se i vratiti.  Možda vam se to sad ne čini tako, ali doći će trenutak kad će vam se vratiti uloženo. Potrebno je imati strpljenja. Danas mladi sve hoće odmah i misle da će čim završe fakultet imati plaću, karikiram, 20 000 eura, a ne zapitaju se što oni nude i znaju za tih 20 000 eura. Kad se zaposlite morate biti svjesni toga da imate vrlo malu količinu znanja. Na poslu ćete steći određena praktična znanja i kompetencije. Kad se spoji znanje koje ste usvojili na studiju i znanje koje ste stekli na poslu, onda ćete krenuti napredovati i moći ćete zahtijevati veću plaću.  Savjetovao bih vam da odete na fakultet jer kad jednom odete na tržište rada i počnete zarađivati novac, nisam siguran da ćete se vratiti školovanju.

Uredili: Luka Jokić i Vito Melhior Kunac, 3.D razred

Sudjelovali i intervjuirali: učenici trećih i četvrtih razreda

Koordinirali: nastavnici Katarina Kokan, Vicko Marušić i Nikolina Dolfić Tomić

Datum: 08.3.2024.