U sklopu eTwinning projekta „Od učionice do zvijezda“ intervjuirali smo i dvoje bivših učenika naše škole, prof.dr.sc. Ivana Pavića, profesora na Pomorskom fakultetu i Miju Matiju Vrvila, asistenta na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje te ujedno jednog od programera u tvrtki Maurer Electronics. Pavić i Vrvilo pohađali su isti razred, smjer Tehničar za mehatroniku, a maturirali su 2007. godine. U školske klupe su se vratili 18. travnja, kako bi našim učenicima prenijeli svoje iskustvo školovanja u Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku te na koji način je srednjoškolsko obrazovanje utjecalo na nastavak karijere i uspjehe na poslovnom planu.

Za početak možete li nam reći nešto više o sebi?

Ivan Pavić: Svoje školovanje sam započeo kao i vi u ovoj ovdje školi, davne 2003. godine. (smijeh) Pri upisu nisam bio siguran privlači li me više strojarstvo ili elektrotehnika, ali sam prvo upisao u smjer koji je tada bio u ovoj školi, smjer Tehničar za strojeve i uređaje. Krajem prvog razreda sam zaključio da me ipak više zanima elektrotehnika pa sam se u drugom razredu prebacio u smjer Tehničar za mehatroniku. Nakon toga mi je sve išlo, više-manje, odlično što se tiče školovanja. U ovoj školi sam stekao svo potrebno osnovno znanje iz elektronike, od tiskanih pločica, elemenata elektronike, različitih strojeva pa do programiranja, PLC-ova i robotike. Donio sam vam jedan primjer tiskane pločice koju sam izradio, a koju danas ne bih izradio da nisam stekao osnove u ovoj srednjoj školi i kasnije te osnove nadogradio kroz fakultet.

Nakon srednje škole upisao sam Pomorski fakultet, smjer Elektrotehnika. Imao sam dvojbu između FESB-a i Pomorskog fakulteta, ali me više zanimalo pomorstvo i održavanje pa sam se odlučio za Pomorski fakultet. Fakultet sam završio s lakoćom jer sam imao izvrsne osnove. Nakon fakulteta sam išao na brod, tamo sam radio kao električar. Po povratku na kopno sam se odlučio dati u znanstvene vode i probati raditi kao profesor na fakultetu. Rad na fakultetu zahtjeva mnogo rada i puno čitanja, vi danas niste svjesni koliko puno treba čitati, iščitavati, bilježiti, istraživati u srednjoj školi, a pogotovo na fakultetu. Nakon puno učenja sam doktorirao, a trenutno sam docent, odnosno profesor na Pomorskom fakultetu, na odjelu za Pomorske, elektrotehničke i informatičke tehnologije. Sve što tamo radimo je više-manje preslika onog što se radi u Tehničkoj školi, pneumatski sustavi, hidraulički sustavi, elektronika itd.

Preporučio bih vam da, ako vas zanimaju strojarstvo, elektrotehnika, programiranje, nastavite daljnje školovanje u tom smjeru, nećete pogriješiti s tim, uvijek ima posla oko toga i novih stvari za istraživanje. Vjerujete mi, u kojem god smjeru kasnije odete bit će vam jako dobro. Nadam se da će vam iskustvo koje dobije u Tehničkoj školi biti korisno, kao što je meni bilo. Nisam bio osoba od opće obrazovnih predmeta, ali stručni predmeti su mi išli dobro. Sve što mi je od struke ova škola ponudila, to sam uzeo i sad sam tu gdje jesam.

Mijo Matija Vrvilo: Završio sam ovu školu, nakon toga sam išao na FESB, na Elektrotehniku. Nakon FESB-a sam radio zamjene po školama pa sam tako došao na zamjenu i u Tehničku školu. Ovdje sam predavao matematiku, programiranje i elektrotehničku skupinu predmeta. Konkretno mijenjao sam nastavnika Marušića, Dujmovića i nastavnicu Alunić. Bilo je lijepo i zanimljivo iskustvo doći u školu gdje su mi moji nekadašnji nastavnici, odjednom postali kolege. Što se tiče srednje škole, išao sam u smjer Tehničar za mehatroniku, u razred skupa s Ivanom, kao što ste već imali prilike čuti.

Mehatroniku ja zovem osnovna škola za tehnička zanimanja. Znači dobro vas pripremi za sve aspekte tehnike. Vi koji ste upisali smjer Tehničar za mehatroniku učite mehaniku, statiku, učite struju i strojarstvo, učite programiranje. Znači imate više različitih aspekata, dok recimo učenici koji uče strojarstvo uče samo strojarstvo i mehaniku, oni učenici koji su na elektrotehnici rade samo struju i programiranje. Vi znate sve, ali naravno ne svaki aspekt u dubinu, ali zato imate izvrsnu podlogu za fakultet.

Kad sam došao na prvu godinu na FESB-u, imali smo programiranje u C++ programu. Sjećao sam se nekih stvari još iz srednje škole, a imao sam i  bilježnice iz Računalstva. Time sam pokrio 80-90% gradiva iz tog predmeta na fakultetu. Znači, položio sam predmet uglavnom jer sam imao odlične bilješke iz srednje škole. Sačuvao sam sve svoje bilješke, bilježnice i stručne knjige  iz srednje škole i s fakulteta. Koristile su mi jer sam dugo vremena držao repeticije za učenike i studente. Savjetujem vam da za vrijeme nastave i učenja pišete i bilježite jer će vam to kasnije sigurno  kad-tad zatrebati.

Trenutno radim kao programer u Maurer electronics i kao asistent na FESB-u. Više sam zaljubljen u elektrotehniku nego u strojarstvo, ali i strojarstvo mi leži. Otac mi je automehaničar pa sam ja u toj radioni svašta radio i jako puno toga naučio u praksi. Neka vam nikad ne bude teško naučiti nešto novo. Danas svijet jako brzo napreduje, morate stići ta znanja. Svaki dan imate nešto novo za učiti i usavršavati. To imajte na umu.

Tko vam je bio/la razrednik/ca?

Mijo Matija Vrvilo: Razrednica nam je bila Jadranka Aralica, nastavnica engleskog jezika. Ona više ne radi, u mirovini je.

Imate li neku anegdotu iz srednjoškolskih dana?

Mijo Matija Vrvilo: Bilo ih je puno, znate kako to ide, ne mogu se sad sjetiti neke specifične. (smijeh) Gledajte, vodite računa, koliko god smo nas dvojica, ajmo reći uspješni, nismo ni mi bili cviće u pitaru. I mi smo nekad picali, zakasnili, provlačili se iz nekih predmeta, ali i to ima svoje granice. Vodite računa da to mora biti u granicama, ne možete stalno picavati, ali jedan put u misec dana picati ili koji put zakasniti prvi sat jer si zaspao, to su sve neke normalne stvari.

Ivan Pavić: Uvijek je bilo pravilo, ili picamo svi ili nitko. (smijeh)

Što konkretno možemo raditi nakon završenog Pomorskog fakulteta? Moramo li obavezno ići na brod ili ne moramo?

Ivan Pavić: Nakon završenog Pomorskog fakulteta, vi ste inženjer elektrotehnike, ali u smislu održavanja. Naravno, možete raditi na kopnu, dosta mojih kolega radi na kopnu. Rade u svim segmentima, od elektronike do struje, visokonaponskih postrojenja do programiranja. Jedino što ne možete biti nakon završenog Pomorskog fakulteta je ovlašteni inženjer elektrotehnike, odnosno nećete moći imati pečat. Takvo zvanje dobijete kroz završen FESB. U suštini, struja je struja, kabeli su kabeli, kompjuteri su kompjuteri, na oba fakulteta se u principu radi i uči isto. Sve što ovdje u srednjoj školi učite vezano za elektrotehniku, ponavlja se i na FESB-u i na Pomorskom fakultetu, samo ćete sve dodatno nadograditi i proširiti.

Koliko ste dugo bili na brodu? Tri, šest, devet mjeseci?

Ivan Pavić: Odradio sam  sedam mjeseci u komadu, meni je to bilo izvrsno iskustvo. U početku se čini strašno otići na brod i još na toliko dugo, ali nije strašno. Gdje god da odete raditi dolazite prvi put i koliko god da mislite da znate ili ne znate, najviše ćete naučiti upravo na tom radnom mjestu, kroz praksu.

Koje predmete predajete na fakultetima?

Ivan Pavić: Na Pomorskom fakultetu predajem elektrotehničku skupinu predmeta, više-manje motorni pogoni, programiranje PLC-ova, održavanje elektrotehnike, održavanje elektroenergetike, automatizacija, računalne mreže.

Mijo Matija Vrvilo: Na FESB-u sam asistent, uglavnom na laboratorijskim vježbama iz računarstva, automatike i sustava, elektronike i računalnog inženjerstva itd.

Kad ste se upisali na Pomorski fakultet, jeste li odmah htjeli ići u smjeru da budete profesor?

Ivan Pavić: Nikad sebe nisam vidio kao profesora, više sam bio za rad s rukama, tako sam i krenuo. Sve dok se nije otvorila prilika za rad na fakultetu i onda sam rekao sam sebi, ajmo probati pa ako uspije uspije, ako ne uspije, uvijek se mogu vratiti radu s rukama.  U konačnici sam shvatio da mi leži posao profesora.

Što ste trebali napraviti za doktorat?

Ivan Pavić: Evo ova pločica koju sam vam donio je dio doktorata. Doktorat je vezan za ideju moga mentora, on je htio napraviti jedan uređaj, a da bi ga napravio mu je nedostajao elektroničar i  programer elektronike i aplikacije. Znači trebao mu je netko tko će omogućiti da ta njegova ideja funkcionira. I uspio sam u tome.

Koji je vaš najveći uspjeh u životu?

Ivan Pavić: Privatno ili u karijeri? (smijeh) Privatno mi je najveći uspjeh što ću se ove godine oženiti, što sam našao pravu. (čestitke i aplauz svih prisutnih) A što se tiče karijere je to doktorat, odnosno to što sam uspio postići znanstveno zvanje i doći do ugledne pozicije na radnom mjestu.

Imate li možda neki hobi?

Ivan Pavić: Za vrijeme osnovne i srednje škole sam plesao folklor i to dosta dugo, jedno 20-ak godina. Sada znam otići u teretanu ili na trčanje. Sve se stigne kad ste mladi, sad u srednjoj školi imate vremena za sve, samo treba imati volje.

Mijo Matija Vrvilo: Moj hobi je glazba, sviram već 23 godine. Krenuo sam u te vode u limenoj glazbi, u Kaštel Lukšiću. Uvijek sam imao vremena i za svirati i za ići u školu i za izlaske vanka i za cure, sve što život nosi. Ljudi me pitaju kako?! Jednostavno, u školi na satu bih sjedio i slušao. Kad bih došao kući, odmah bih napisao domaći rad i nakon toga bi mi ostalo vremena za sve. Ako vi u školi ne slušate, ne pišete, onda ćete doći kući i neće znati napisati domaći rad. Morat ćete se mučiti i izgubiti puno više vremena, a vrijeme u školi ste onda potratili bezveze. Iskoristite  to vrijeme u školi, poslušajte vaše nastavnike što govore. Redoviti rad je najvažniji, nemojte biti kampanjci, bit će vam tri puta teže. Vodite računa da je škola vaš posao. Posao vam je da vas netko nešto nauči, iskoristite to. Netko vam daje znanje besplatno, a sami znate koliko je to skupo u Americi. Znači znanje je skupo, znanje je vrijednost koju trebate iskoristiti.

Koje ste poslove radili u struci?

Ivan Pavić: Osim održavanja elektrotehnike i mehatronike po brodu, radio sam i na izradi gumenih proizvoda u gumari, znači različite brodske imepelere i slično, nakon toga projektiranje Smart City rasvjete za gradove i općine; bio sam u projektu izrada elektronike, programiranje elektronike i izrada aplikacije. Radio sam i na nekim renovacijama zgrada, klasične radove sa  strujom. To je ono što službeno piše na papiru, a bilo je tu i drugih sitnih poslova.

Mijo Matija Vrvilo: Ja sad radim kao programer, već 9-10 godina sam u toj struci. Prvo sam radio u jednoj firmi koja se bavila naplatom sustava cestarine. Tu sam bio 3 godine, nakon toga sam 5 godina radio u Siemens-u, telekomunikacije, programiranje za HT i A1. Ukratko rečeno, kad vi kupite broj, potpišete ugovor i operater kaže, ok ti si Mate Matić ovo je tvoj broj mobitela, onda se nakon toga treba nekakva poruka  poslati nekim sustavima da se to aktivira. Nekome treba omogućiti pozive, sms ili mms i slično. Znači ja sam radio na tom sustavu gdje moram znati kome što poslati po mreži da bi se te stavke aktivirale. Jako kompliciran sustav, pepav sustav s jako puno različitih parametara koje treba podesiti. Nakon nekog vremena me nazvao jedan kolega i rekao da trebaju iskusnog programera za rad u Maurer Electronics, njemačkoj državnoj firmi s podružnicom u Splitu, koja za njemačku vladu radi različite sustave i registre. Konkretno, zadnji projekt na kojem radim je pilot projekt digitalnog eura. U projektu sam Team lider ili u našem žargonu, poslovođa.

Za kraj, imate li neki savjet za nas učenike?

Mijo Matija Vrvilo: Dok ste još u školskim klupama, upijajte što više možete, povezujte znanje. Kad učite neki predmet, nemojte učiti svaku kockicu za sebe. Jedna kockica je povezana s nekom drugom kockicom, pokušajte ih međusobno povezati. Iskoristite svoje nastavnike, oni imaju izvrsno znanje koje vam nude besplatno. Ono što ćete dobiti na fakultetu je sposobnost da naučite gdje i kako pronaći informacije i podatke onda kad vam zatrebaju. Danas je na internetu 90% svjetskog znanja, a vi ga držite u svom džepu, u mobitelu. Nitko vas ni u srednjoj ni na fakultetu neće vuči za rukav da učite, vi sami morate potegnuti. Nemojte se bojati raditi nešto novo. Ako povežete teorijsko znanje i praktično znanje, možete gotovo sve. Jednog dana ćete se skučiti i možda ćete trebati, na primjer renovirati stan, a vi ćete onda znati većinu poslova odraditi sami ili barem znati koga pozvati da odradi dio koji ne znate.

Mi učenici iz tehničkih škola smo na fakultetu rasturali u tehnici, u stručnim predmetima, ali nam je bilo teže savladati Matematiku, za razliku od gimnazijalaca koji su imali suprotan problem. U MIOC-u su učenici imali 6 sati Matematike, a mi u Tehničkoj 3 – 4 sata pa ih nismo mogli stići, ali nisu ni oni nas mogli stići u stručnim predmetima. No i jedni i drugi su imali i imaju problem s povezivanjem novog s već naučenim znanjem. Na primjer, na trećoj godini držim laboratorijske vježbe iz predmeta Analiza mreža i na jednom satu sam rekao studentima da spoje ampermetar i nisu znali. Zašto, zato što ne povezuju znanje, ono što su učili na prvoj, drugoj godini, izbrišu iz glave jer misle da im to više neće trebati. Onda me pitaju kako će ga spojiti pa im kažem da uzmu mobitel i pitaju Google, da se sami snađu. (smijeh) Ako završite fakultet, vi ste inženjeri, trebate znati inžinjati, nešto izmisliti, znati se snaći. Eto, to je suština. Morate puno učiti.

Intervjuirali i sudjelovali: učenici trećih i četvrtih razreda

Koordinirali: nastavnici Katarina Kokan, Vicko Marušić i Nikolina Dolfić Tomić

Datum: 18.4.2024.